PROLAZIM KROZ ZIDOVE

Opis

“Iskusila sam apsolutnu slobodu – osjećala sam da je moje tijelo beskrajno, neograničeno; da je bol nevažna, da je sve nevažno – i bila sam opijena njome.”

Marina Abramović

Godine 2010. više od 750 000 ljudi stalo je u red ispred Muzeja suvremene umjetnosti u New Yorku kako bi vidjeli retrospektivnu izložbu Marine Abramović i dobili priliku da sjedne nasuprot nje, u okviru performansa koji je trajao više od 700 sati. Taj događaj, kojim je proslavljeno skoro pedeset godina revolucionarne umjetnosti performansa, još je jednom dokazao da je Marina neprikosnovena vladarica tog medija.

Njezini roditelji, komunisti i narodni heroji, podizali su je u poslijeratnoj Jugoslaviji i usadili joj nepopustljivu radnu etiku. Započevši međunarodnu karijeru, napustila je roditeljski dom u potrazi za osobnom i umjetničkom slobodom. Ništa nije moglo utažiti njezinu nepresušnu radoznalost, želju da se povezuje s drugima i pomiče vlastite granice i granice umjetnosti. Jedna od okosnica knjige Prolazim kroz zidove je ljubavna priča – dvanaestogodišnja suradnja s umjetnikom performansa Ulayem; tih dvanaest godina proveli su uglavnom bez prebijenog novčića, putujući kombijem po čitavoj Europi i stvarajući možda i najznačajniji performerski opus – a zatim se njihova ljubav rasplinula i zauvijek okončala na bedemima Velikog kineskog zida.

Marinina životna priča, naizmjence dirljiva, šokantna i duhovita, opisuje jedinstvenu umjetničku karijeru u kojoj je vlastitim tijelom nadilazila granice straha, boli, iscrpljenosti i opasnosti, beskompromisno tragajući za emocionalnim i duhovnim preobražajem. Knjiga Prolazim kroz zidove na živopisan i snažan način predstavlja iznimno životno iskustvo jedne izvanredne umjetnice. Memoare je s engleskog prevela Petra Kljaić.

“Ona potragu za motivacijom i artikuliranje vlastite umjetnosti ne vidi kao svoj zadatak. Ali se zato iz detaljnih opisa svakog performansa u knjizi dade iščitati nešto drugo, jednako fascinirajuće: njena snaga, odlučnost i nevjerojatna disciplina. I ono možda najvažnije: instinkt koji ju je odveo na put istraživanja izvan područja racionalnog i objašnjivog.” (Slavenka Drakulić: “Fenomen Abramović i najčešće pitanje: Tko je tu magarac? Ljudi se to pitaju sasvim pogrešno…”, Jutarnji list, 6. 10. 2019.)
Cijeli članak pročitajte ovdje.