Piše: Anja Tomljenović
Ponekad nije potrebno posezati za složenim narativnim piruetama ili stilističkim vratolomijama kako bi knjiga zadivila čitatelje i čitateljice. Ponekad jednostavnost najjače odjekuje. Na to podsjeća katalonska spisateljica Maria Barbal u svom romanu Kamen u odronu u kojem otkrivamo nezaboravnu književnost.
Roman je prvi put objavljen 1985. godine i autoričina je debitantska knjiga. Danas se smatra katalonskim modernim klasikom koji je dio školske lektire. Osvojio je prestižne katalonske književne nagrade Prudenci Bertrana i Serra d’Or. Uz Tajnu mog turbana, riječ je o još jednoj izuzetno važnoj katalonskoj knjizi objavljenoj u okviru projekta Nadilaženje granica: ženski glasovi u europskoj književnosti koja će se naći na našim policama, ovaj put u prijevodu Borisa Dumančića.
Kamen u odronu je sažeti roman s tradicionalnom strukturom, dirljiv prikaz jednog života, jednostavno i iskreno ispripovijedan iz perspektive jedne žene, od djetinjstva do starosti. U obitelji sa šestero djece, u kojoj ima previše gladnih ustiju, trinaestogodišnju Conxu šalju na tetkinu farmu kao ispomoć. Nikad prije nije napustila svoje selo, ali s platnenim zavežljajem u ruci, prešla je preko planine do svog novog doma, nesigurna kada će opet vidjeti roditelje, braću i sestre. Tako ulazimo u tihi, nježni život jedne mlade djevojke. Divimo se opisima seoskog krajolika i težačkog života, kao i promjenama godišnjih doba dok Conxa uživa u proslavama ili druženjima s prijateljicom. Radi, zaljubljuje se, udaje i ima djecu u slikovitoj regiji koja se mijenja u godinama pred Španjolski građanski rat.
Ženska perspektiva ruralnog života
Još jedna važna tema je svakodnevni život žena u ruralnoj Kataloniji početkom 20. stoljeća, kao i njihova uloga u očuvanju obiteljskih gospodarstava. Knjiga će prizvati sjećanja svih onih koji su odrastali na selu ili čiji su djedovi, bake i rodbina ondje živjeli. Pritom Conxa i kritički promatra svijet oko sebe, pitajući se: „Nije bilo očito da su muški radili ili bili imalo bolji, ali svi su ponavljali, što je kuća na selu bez muškarca? A ja, pak, mislim, što je kuća bez žene?“
Godišnji ljetni posjet rođaka iz Barcelone jedan je od rijetkih trenutaka kada se vanjski svijet probije u njihovu rutinu. Međutim, to je, ispostavit će se, najmanji problem – sve dok se nad njihove živote ne nadvije sjena Španjolskog građanskog rata. Malo po malo do njih stižu vijesti o pobuni vojnika u Africi, kao i o borbama na jugu Španjolske. Conxa ne razumije razloge sukoba, a kada joj na vrata pokuca tuga, ona nastavlja živjeti dostojanstveno. Svjedočimo promjenama u životu jedne žene, onoj priči koju velika povijest često previđa. Takvih je na tisuće, ako ne i milijune.
Neizbježnost promjena – književnost pamti
Osjećam se kao kamen na gomili u odronu. Ako je netko ili nešto pomakne, skotrljat ću se nizbrdo s drugim kamenjem; ako me nitko ne dotakne, danima se neću ni pomaknuti…
U romanu pratimo kako povijesni događaji nenadano i brutalno mijenjaju sudbine pojedinaca i obitelji. Španjolski građanski rat, iako dominantno prisutan u povijesnim knjigama, ovdje se javlja kao pozadinski šum, koji se polako, ali neminovno, prelama kroz život jedne žene. Jedno od pitanja koje autorica postavlja jest koliko smo zapravo gospodari svoje sudbine, a koliko su samo „kamen u odronu“, u nemogućnosti zaustaviti ili kontrolirati sile koje nas preplavljuju.
Ljepota jezika Marie Barbal odaje strpljivo i smireno pisanje, duboku snagu koja je prožeta prekrasnim slikama i potezima kojima se zahvaća život. Conxa je divna pripovjedačica, sjećajući se okusa hrane, mirisa livada i plesa do dugo u noć.
Naposljetku, Kamen u odronu pročitat ćete u vremenu koje je potrebno da pogledate film. Slike jednog drugog vremena i prostora ostat će s vama dugo nakon što zaklopite knjigu.
