ELENA PONIATOWSKA
Elena Poniatowska (1932.) najveća je živuća meksička spisateljica i novinarka te jedna od najvećih književnika španjolskog govornog područja. Iako aristokratskog podrijetla, cijeli se život svojim pisanjem o obespravljenima - siromašnima i osobito ženama - borila za društvenu pravdu i jednakost. Dobitnica je brojnih novinarskih i književnih nagrada, a 2013. dobila je i prestižnu književnu nagradu Cervantes za životno djelo.
Istaknula se novinarskim radom pišući socijalno angažirane tekstove i intervjuirajući brojne velikane Latinske Amerike, među ostalima, i Huga Chaveza, Diega Riveru i Juana Rulfa. Istaknuta je borkinja za ljudska i ženska prava, jedna je od začetnica feminističkog pokreta u Meksiku, a bila je i urednica prvog feminističkog časopisa Fern. Njezin najznačajniji novinarski rad objedinjen je u djelu La noche de Tlatelolco (Noć u Tlatelolcu), u kojem je dokumentaristički zabilježila u krvi ugušene studentske prosvjede. Bila je jedna od rijetkih koja su otvoreno govorili o tom brutalnom policijskom činu, za što joj je kasnije i država Meksiko odala priznanje.
Jedno od njezinih najvažnijih djela jest roman Hasta no verte Jesús mio (u hrvatskom prijevodu Ja, Jesusa) objavljen 1969. godine, za koji je dobila nagradu Premio Mazatlán de Literatura 1971. godine. Poniatowska je osvojila 22 nagrade za svoj književni i novinarski rad te 14 počasnih doktorata. Napisala je 44 djela različitih žanrova, među kojima dominiraju romani, priče te kronike. Među romanima najistaknutiji su Ja, Jesusa (1969.), Tinisima (1992.), La Piel del cielo (2001.), El tren pasa primero (2006.) i Leonora (2013.).
