Piše: Anja Tomljenović
Granica između stvarnosti i fikcije često se zamućuje. Ponekad su priče koje nas okružuju nevjerojatnije od onih koje pronalazimo u fikciji. Pogotovo ako se pritom paralelno dodiruju i prožimaju ljudskom oku vidljivi i nevidljivi svjetovi.
U okviru našeg projekta Nadilaženje granica: ženski glasovi u europskoj književnosti objavili smo i šesti roman kojim se zaokružuje ova biblioteka. Roman Žena koja je spojila svijet danske spisateljice Eve Tind, u izvrsnom prijevodu Edina Badića, donosi fikcionaliziranu životnu priču Marie Hammer, o znanstvenici, istraživačici i ženi koja je kročila vlastitim putem. Ovaj roman vodi vas na nezaboravno putovanje koje svijet promatra pod mikroskopom.
Autorica vješto oživljava Mariein lik, pri čemu se osobni i društveni izazovi uklapaju u svijet znanstvenih otkrića. Kroz dinamičnu formu koja uključuje dnevnike, intervjue, pisma, opise ekspedicija i slikovite prikaze krajolika, upoznajemo ženu koja se nije bojala ambiciozno sanjati. Dok su društvene norme prve polovice 20. stoljeća žensku ulogu obično sužavale na onu kućanice, Marie je prkosila takvim stavovima. Jedna je od rijetkih žena koje studiraju i posvećuju se znanstvenom i istraživačkom radu. Marie je kao žena u profesiji kojom dominiraju muškarci, pogotovo u tom razdoblju, prikupila kolosalan materijal i time potvrdila prethodno postavljenu Wegenerovu teoriju o povezanosti kontinenata. U ovom romanu autorica je spašava od zaborava povijesti.
Istovremeno, Marie dolazi iz velike obitelji i ima sestru blizanku s kojom ostvaruje vrlo zanimljivu dinamiku. Kada započne graditi vlastitu obitelj, suočava se s izazovima majčinstva, tražeći ravnotežu između svojih želja i potreba.
Uloga znanstvenice
Marie Hammer je planet koji se kreće svojom orbitom – uvijek u potrazi za novim otkrićima. U potpunosti je posvećena svojoj viziji. U kronološkom slijedu nižu se njezina putovanja koja postaju sve udaljenija i logistički zahtjevnija. Tijekom gotovo pedeset godina rada proputovala je svijet i prikupila obimne znanstvene rezultate, od Islanda, Grenlanda, Kanade, Latinske Amerike, Fidžija, Novog Zelanda itd. Prikuplja uzorke zemnih grinja, proučava ih pod mikroskopom, bilježi, crta, opisuje, imenuje ih i sastavlja rodoslovlje. Opisi tih prizora u romanu su poetski i nadahnjujući, s obzirom na to da je Marie pronalazila ljepotu u svakom detalju života.
Osim toga, borila se za ravnopravnost znanstvenica i istraživača općenito, kako bi bili pravedno plaćeni za svoj rad. Treba imati na umu kako je gotovo čitav svoj život provela bez stalnog zaposlenja, time i financijske sigurnosti. Ostvarivanje snova ipak dolazi s određenom cijenom. O tome autorica piše s empatijom i razumijevanjem, dok promatra kako Marie želi biti protagonistkinja vlastitog života.
Majčinstvo i osobni izazovi
Iako je bila posvećena znanosti, osobni život Marie Hammer bio je isprepleten težnjom za neovisnošću, ljubavlju prema istraživanju i unutarnjim previranjima. Okolina ju je često osuđivala jer je ostavljala djecu kako bi odlazila na daleka putovanja. Nakon rođenja kćeri, Marie se, kao žena s dubokom čežnjom u tijelu, suočila s depresijom. U tim trenucima svjedočimo portretu kompleksnog ljudskog bića koje preispituje svoju ulogu, suočavajući se s rodnim očekivanjima i pitanjima s kojima se muškarci često ne moraju nositi.
Marie s užitkom ispunjava svoj dnevnik bilješkama i zapisima. U njemu čuva misli koje ne želi zaboraviti, zapažanja koja je intrigiraju i trenutke vrijedne pamćenja. Među stranice često umeće fotografije, prešano cvijeće, vlati trave ili krhke ostatke životinjica – sitnice čija ljepota nestaje na najmanji dodir. Sve zapisuje s velikom pažnjom i ljubavlju. U njezinim bilješkama osjeća se strast prema otkrivanju nepoznatog i neiscrpna čežnja za razumijevanjem svijeta.
U mom mikrosvijetu, koji je svima nevidljiv, sve vrvi od čudnih stvorenja. Jednostavno postanem sretna kad opazim krupne grinje kako se kreću poput malih tenkova, lažištipavci trče postrance visoko podignuta plijena u kliještima, a ljušture rakova školjkaša od sjajnog opala svjetlucaju na kapi vode. Trudim se podsjetiti da je život odbrojen skup dana naredan na nisku poput bisera.
Iz ovog citata se može primijetiti kako je stil romana poetičan, introspektivan i duboko sugestivan. Jezik je bogat i maštovit, osobito u opisima naziva rodova i vrsta. Međutim, roman je razumljiv širokom krugu čitatelja, izbjegavajući pretencioznost i hermetičnost, čime uspijeva povezati i uključiti sve koji ga uzmu u ruke. Bogatstvo jezika i slikovitost opisa u ovom romanu nadahnut će vas da i sami zakoračite izvan poznatog i pronađete ljepotu u detaljima koje smo skloni previdjeti.
Žena koja je spojila svijet neobičan je pristup biografsko-povijesnom romanu. Možemo reći da se radi o književnoj posveti jednoj znanstvenici. Eva Tind oživljava jednu povijesnu figuru, istovremeno otvarajući prostor za dijalog o pitanjima koja su jednako relevantna danas – o ravnopravnosti, majčinstvu, hrabrosti i težnji da ostavimo trag. To je roman koji nas poziva da podignemo vlastiti mikroskop prema svijetu, ali i prema nama samima. Ujedno podsjetnik da granice, bilo geografske, znanstvene ili društvene, postoje samo kako bi ih hrabri prešli.
Poklonite sebi ili svojim najdražima ovu knjigu koja će vas potaknuti da zavirite u jedan čudesan svijet.
