Karen Blixen (Karen Christentze Dinesen – Tanne) rođena je 1885. godine u Rugstedlundu u Danskoj u obitelji pisca, političara i časnika Wilhelma Dinesena i Ingeborg Westenholz. S dvadeset osam godina udaje se za švedskog baruna Brora von Blixen-Fineckea, svog rođaka, i započinje novi život u Keniji gdje Karen vodi plantažu kave te lovi veliku divljač. Ondje upoznaje svoju najveću ljubav, engleskog vojnog pilota, Denysa Finch-Hattona, s kojim dijeli brojne zajedničke trenutke u Africi. Shrvana zbog njegove smrti i primorana prodati farmu koju je toliko voljela, nakon sedamnaest godina u Keniji vraća se u rodni Rugstedlund i potpuno posvećuje književnosti.
Godine 1934. pod pseudonimom Isak Dinesen objavljuje zbirku pripovijedaka Sedam fantastičnih pripovijesti (Seven Gothic Tales), a slavu joj donose memoari, knjiga sjećanja Afrička farma (Den afrikanske farm) 1937., tiskana u dvije verzije, engleskoj i danskoj, poznatija pod imenom Moja Afrika (Out of Africa). Pod istim je naslovom i ekranizirana 1985. godine. Nakon svjetski poznate knjige sjećanja Blixen izdaje i Zimske pripovijesti (Vintereventyr, 1942.), Babetina gozba (Babettes gæstebud, 1950.), Posljednje pripovijesti (Sidste fortællinger, 1957.), Anegdote o sudbini (Skæbne-anekdoter, 1958.) i Sjene na travi (Skygger på græset, 1960.). Za vrijeme nacističke okupacije Danske Blixen pod pseudonimom Pierre Andrézel objavljuje svoj jedini roman Putovi osvete (Gengældesens veje, 1944.), horor s o okupaciji domovine.
Karen Blixen za svoj je književni rad dobila nekoliko značajnih svjetskih priznanja i više je puta kandidirana za Nobelovu nagradu. Umrla je 1962. na obiteljskom imanju u Rugstedlundu.